Original:
Ponekad u noći, pred zadnje sklapanje umornih trepavica koje se zbog ljubavi tako teško rastaju jedna od druge,
ispod umornih kapaka, tamo iza zjenica oživi sav život, zamiriše neko drugo vrijeme, neko vrijeme što je prošlo.
Pred san, dok posljednja misao za taj dan baulja po uskim prolazima, bori se protiv crnila što zahvata sva čula, bori se od zaborava što vreba;
ponekad pokrene bujicu i baci na koljena sve osjećaje.
Konture kreveta postanu čvršće, jače, postelja propadne u neke nepostojeće dubine a tijelo krene za njoj, tone u neko crnilo, ne