Shop Forum More Submit  Join Login


Prvi dan kada sam skrenuo sa dnevne putanje u krvlju obojana prostranstva snova, naletio sam na zaglušenu ulicu nekakve velike metropole. Osluškivao sam ljude i jezik kojim pričaju. Pola sata šetnje mi je proteklo u pokušaju razlučivanja o kakvom se tu jeziku radi, jer kad čujete nešto što zvuči engleski pomiješan sa arapskim pomiješan sa hrvatsko njemačkom bastardnom inačicom u svahili izdanju, niste sigurni da li to vaš mozak otkazuje svaku svjesnost o postojanju, ili jednostavno gubite sluh za jezik dok vizualne interpretacije svijeta oko vas skidaju maske sa lica reklama i ostavljaju nepobitni dokaz da se čovjek uistinu razvio od nekakvog majmuna koji nikad nije doživio monolit.

Neuromancerovska ljepota nemogućnosti opisa tih velikih zgrada sa polugolim japankama u školskim suknjicama koje reklamiraju mlijeko nije dozvoljavala trenutnoj slici moje osobnosti da malo dublje sagleda u svijet i vidi ga onakvog kakav je bio, bez prvotnih programa koji su tu da ga učine prihvatljivijim za ljudski um. Tisuće ljudi je hrlilo u smjeru suprotno mom pokušavajući mi objasniti svu nepostojanost njihova trenutnog stanja na zemlji.  Možda je jedini razlog zbog kojeg nisam razumio jezik kojim pričaju bio što ne pričaju o ničem bitnom. Možda samo pričaju o neprekidnom krugu života koji ih je na jedan okrutan i podmukao način privezao za odgovornosti egzistencije.

Katarzičnost neonskog blještavila popuštala je pod pritiskom simfonijske kakofonije misli. Umjesto sitnih i prohodnih rečenica, mozak mi je odjednom počeo funkcionirati u striktnim oblicima pridjeva koji samo još više zbunjuju sanjača i pripremaju ga na skoro vraćanje u budni svijet. Svaka misao je neoblikovana ostajala u mozgu konačno dugo vremena. Brzinom jednog atletski oblikovanog puža misli su se sjedinjavala i stvarale rečenice sa previše patetike u konačnoj izvedbi. Zastao sam tako, nasred ceste i primio se za glavu. Gurao sam prste duboko u mozak i pokušavao promiješati to malo kaše sivih stanica što je ostalo za neku kasniju upotrebu. Kiša je kupala moja golo tijelo, dok mi se misao o tom dekadentnom nudizmu ove metropole oblikovala u glavi. Htio sam vrištati, ali samo su beskonačni nizovi matematičkih formula izlazili iz mene. Tamo negdje, kod prvog oblika jednadžbe za određivanje nekog meni nepoznatog diferencijala, svijet se zamrznuo.... ili bolje rečeno, živi dio populacije je ostao zamrznut u svom mjestu, bez ijednog glasa, bez ijednog posljednjeg daha. Svi su mrtvo gledali pred sebe, te polagano ali konačno shvaćali da im se bliži kraj postojanja. Čitav svijet je umro, ostali smo samo neonske reklame ispunjene idejama o predigri i ja.

S druge strane ceste, djevojka za koju sam cijeli san znao da će doći krenula je prema meni. Kože bijele poput mlijeka, kratke crne kose, sa crvenim pramenovima i savršenim očnim dupljama kojima su samo nedostajale savršene oči da postanu najsavršenije duplje u poznatom univerzumu. Tek što se ta misao oblikovala pred mojim očima, ona je zastala i posegnula prema neonskim reklamama koje su je okruživale. Jednom rukom je uz pomoć kvantnog daljinskog upravljača dohvatila golu japanku i smjestila ju u svoju očnu šupljinu. Skrenula je pogled prema podu, samo da bi idući trenutak pokazala svoje nove oči u punom sjaju jedne tehnološke bajke. Prišla mi je i poljubila me. Svijet se krenuo okretati, a nezgodni alarm budilice koja čami na ormaru (daleko od mog pospanog tijela) je visokofrekventnim glasom objašnjavao da se čin odlaska na posao iz minute u minutu približava.

Pokretima kakve samo jedno tijelo dovoljno otrovano cigaretama može imati, krenuo sam u kupaonu, i započeo tuširanje. A onda, obrat.... po prvi put u nešto više mjeseci, osjećao sam se blistavo dobro. Pokušavao sam dokučiti koji se sad to kurac zbiva, i zašto je ovo jutro toliko različito od ostalih. Lepršavo veselo krenuo sam na posao, i shvatio da nešto tražim. Svaki put kada bih spustio pogled na neku djevojku, primijetio bi da mi pogled nešto gleda, i pretražuje. Trenutak stvaranja te misli je bio trenutak začetka ideje o Njoj.

Sjetio sam se njenog poljupca, njenih očiju i one topline kojom mi šaptala.
Šaptala?

Kako se toga prije nisam sjetio. Panika.
Obično se sjećam čitavog sna. Panika.
Dovoljno sam izvježban da mi ništa ne promakne. Panika.
Zašto sam zaboravio da mi je šapnula. Panika.

Što mi je šapnula? Panika. Panika.

Gledao sam tu plavušu, i vjerojatno sam malo više zadržao pogled na njoj, jer mi se prvo nasmiješila da bi zatim nervozno skrenula pogled. Bila je lijepa, pasala mi je na taj sunčan dan, sviđala mi se ta njena duga plava kosa uokvirena opuštajućim osmjeh. Ali, ona nije bila ta. I shvatio sam da mi mozak, sada već brži od brzine svijetlosti prekopava, lista i traži po arhivi neki dokaz da bi ova zgodna djevojka možda mogla biti ona. I tako prva, druga, peta, deseta... nijedna djevojka nije bila ona prava. Koncentracija mi je, kao u nekog slijepog bastardnog miša, rasla od sto postotne panike do nula postotne svjesnosti ispremiješane sa dodacima absintha. Sjedio sam za stolicom, pričao nepovezane stvari, i molio neko svevišnje biće da dan što prije prođe, i da san što brže uleti u moj naivni svijet zaljubljenosti.

Jer ovo je postala zaljubljenost. I to prvog razreda, u kojem serviraju pelin u malim bočicama i peciva još uvijek mirišu na peciva. Svo to cvijeće u trbuhu, svi ti mirišljavi prelazi na krajevima sinapsa, upućivali su na samo jednu poznatu kemijsku reakciju koja uvjetuje ljubav, i pokreće taj metafizički niz koji mi volimo nazivati zaljubljenost. Ona je od tog trenutka postala moja osobna DilanDogovska Morgana.

Nikad nisam vjerovao da su snovi samo puka matematička dobacivanje lopte u mozgu. Svaka osoba u snovima je iz nekog razloga stavljena tu, i svaka slika je dio idealnog matriksoidnog svijeta, koji mozak poput arhitekta kreira i daje na raspolaganje. I znao sam da je Morganina pojava u snu bila uvjetovana nekim mojim dubljim razmišljanjima. Znam da postoji, i znam da ju moram što prije pronaći.

Nakon 3 čaše pelina, i jednog nimalo uvjerljivog seksa, mjesec je postepeno zamjenjivao smrljdljive sive trake sa žutim povezima preko ovog tmurnog grada. Jedva sam dočekao da generički stvorenu ženu izbacim iz stana i odem spavati. Znao sam da ću Ju ponovo vidjeti, i da ovaj put neću zaboraviti poslušati što mi to šapuće i o kakvim nepoznatim savršenim oblicima riječi govori. Bio sam toliko obuzet razmišljanjima o njoj, da nisam ni primijetio kakvu mi matricu mozak slaže večeras i u kakva me to sranja planira uvaliti.

Tamo negdje prilikom pedesetog koraka, ušetao sam u san. Bolje rečeno, u zbilju koja je te večeri zamijenila moj stvarni oblik postojanja. Na sebi sam imao crni bruslijevski triko, kroz koji nisu mogle proći otrovne strelice, ubodi najrazličitijih kukaca te  ga nisu mogli rastrgati ni najjači ugrizi. Dok sam razmišljao zbog čega mi je mozak poslao objašnjenje mog kostima, iz obližnjeg grma je izletjela nekakva poluprozirna zmija sazdana samo od zvukova. Htio sam se izmaknuti, no ona je gipkošću djevojke koja čitav život živi samo za ples, prošla kroz mene i ostavila neizbrisiv trag prošlih vremena. Ovila mi se oko noge, okrenula glavu prema velikoj čistini na mojoj desnoj strani.

Još jednom sam se okrenuo i pogledao oko sebe. Prema lijevo se nalazi ulaz u šumu sazdanu samo od divovskih paprati. Ja sam stajao na jednoj traci koja je dijelila šumu od čistine. Šuma je bila kristalno zelene boje, dok je čistina bila puna pšenice koja čeka da se pojavi nevidljivi mačevaoc i posiječe svaku prisutnu stabljiku. Zmija se malo jače stegnula oko gležnja i izazvala onaj slatki okus boli koji nastane kad vas netko ugrize dok se nalazite u stanju duboke ekstatičnosti. Nisam mogao a da se ne nasmiješim.

Krenuo sam kroz beskonačna polja pšenice. Pomislio sam na to kako nema niti jednog živog bića u mojoj blizini. Shvatio sam, da ukoliko uspješno odignoriram zmiju, postajem  onaj mali komadićak vječnosti koji mrtvo i beživotno putuje kroz vrijeme bez ijedne anđeoske duše da mu pravi društvo. Bijes me prolazio dok sam pokušavao izgovoriti pitanje. Ali umjesto poznatih riječi, simboli vezani u zvukove prelazili su preko usana. Htio sam reći ptica, ali šum iz krlkljajućeg nepca je na nebu stvorio jato blistavo plavih ptica. Izgovorio sam jednog feniksa i dvije žirafe. Jezik stvaranja tih životinja je ostavljao sjajan trag alkemijskog postupka u glavi. Bilo je jasno da govorim onim prvim jezikom, osnovnim jezikom koji je prvim mitskim ljudima dan na korištenje i imenovanje bića/stvari/pojava.

Toliko sam se veselio toj novostečenoj moći, da nisam ni primijetio da su prve kreature koje sam stvorio odavno pretvorene u prah i sada dozvoljavaju vjetru da ih lagano prenosi preko pšeničnog polja. Egoistična mogućnost izjednačavanja s Adamom je potisnula u drugi plan veliku oluju netom umrlih živih stvorenja. Nebo je postalo olujno sivo, a sad već organski vjetar gurao je tijelo u smjeru izlaza iz raja.

Opet, kao i u prethodnom snu, sve je prestalo. Smrt je opet dotaknula ovaj svijet i on je prestao postojati. Začuo se disanje, i brzim okretom ugledao nju kako stoji par centimetara od mene. Očne šupljine su joj ovaj put bile ispunjene pepelom mrtvih životinjskih duša. Nasmiješila mi se i lagano me poljubila. Znao sam da će se svijet početi vriti, i znao sam da podsvjesno već desetak minuta čujem iritantni zvuk budilice, ali sam ipak, unatoč svemu, uspio zadržati prisebnost sna. Osjećao sam energiju kako struji kroz naša tijela dok nam se jezici dodiruju i stvaraju lagane električne udare nalik onima koje je svatko od nas doživio prilikom utvrđivanja da li baterija od 12 volti radi ili ne.

Jezikom mi prisiljavala tijelo na prijevremeni orgazam, dok su misli šapatom izlazile.

Dugo me tražila, dugo je htjela upoznati svoju drugu polovicu. Krenula je u stvarnom svijetu, i shvatila da na taj način pronalazi previše sporednih likova, previše maski savršenog duha, previše jednostavno krivih osoba. Jedne noći, zatražila je od svog arhitekta da joj pokaže sve duhove njene prošlosti, te da joj objasni na koji način mora pronaći osobu za koju joj je u svakom slučaju zagarantirano da će naći. Čitavu vječnost snova, sanjala je uvijek jedan te isti san. San one velike metropole, san u kojem sve maske njene stvarnosti nepovratno prolaze u bujici riječi. A onda jednog dana je napokon svijet crne metropole zaustavio svoje kucanje i otkrio uljeza u njenom snu. Usplahireno i brzo, da joj ne bih slučajno pobjegao dotrčala je do mene i poljubila me. Rekla je da me voli, i da se nalazi tu. Pored mene. U ovom gradu van snova.

Sa osmjehom na licu suze su krenule niz obraz. Obećao sam ju daću ju pronaći. Da ću pažljivo promatrati budni svijet dok budem tragao za njom. Obećao sam joj da neće proći previše vremena, a ja ću ju naći. Znao sam da neće izgledati kao u snu, ali iskreno, bolio me kurac za to kako izgleda. Jer samo je jedno bilo bitno. Jezikom sam dodirivao savršenstvo ljubavi u njenom izvornom obliku. Rukama sam prelazi kroz slapove svijetla koji su jezikom izgubljenih udvarača opisivali njeno tijelo. Čvrsto sam ju primio, znajući da je trenutak buđenja došao, da će nas stvarnost istrgnuti iz zagrljaja i vratiti u svakodnevni jutarnji ritual četkanja zubi u nekom polusvijesnom stanju.

Cijeli dan sam ju tražio.
Nisam ju te noći sanjao.
Cijeli dan sam ju tražio.
San je poput noćne more nudio krv, a skrivao nju.
Cijeli dan sam ju tražio.
Kratkoročna seksualna maštarija je prikrila želju da ju nađem.
Cijeli dan sam ju tražio.
Noć bez snova.
Dan bez postojanja.

.
.
.

Tijelo mi je postalo nervozno. Srce mi užurbano lupa dok sjedim na kauču i čekam san da dođe. Prije pet dana sam dao otkaz na poslu. Jer ljubav je ipak važnija od trenutnog zadovoljenja novcem. Nije me bilo briga što je šef prijetio da se nikad nigdje neću zaposliti. Znao sam da će se sve riješiti kad ju pronađem. Već drugi dan zaredom lelujam po stanu poput nekakvog duha, i ne pronalazim smisao postojanja. Već drugi dan ne spavam, ne mogu zaspati. U ormariću sam imao kutiju tableta za spavanje, preostalu od neke bivše i pomalo neurotične bivše djevojke. Odlučio sam pojesti dvije tablete. Samo dvije.

More se prostiralo u konačno velikom luku oko moje svijesti. Uživao sam u novopečenom snu kao dijete kad dobije lizalicu i zna da nema nikoga u blizini da mu ju otme. Ekstaza ljepote i mira u glavi je poprimala razmjere omanjeg nogometnog igrališta. Iz daljine mi se približavao otok na kojem je ležala ona.

Pomisao da ju napokon vidim je uspjela natjerati organizam u šok, i vratiti ga u okrutnu zbilju napola popijenih boca pive i hrpe smeća na podu od zaostale brze hrane koja mi je pomagala da ne nestanem od gladi. Prepun bijesa na sebe, okrenuo sam se na drugu stranu i pokušao zaspati. Ali san nije došao.

Uzeo sam tablete. Ovaj put četiri.

Ali znao sam da to neće biti dosta.
Ideja mi je bolno prostrijelila mozak i stvorila misao o postojanju. Zapitao sam se koliko je zapravo vrijedan ovaj stvarni svijet pun smeća, i odlučio da ću radije ostatak postojanja provest u nekom drugom, puno stvarnijem svijetu sna.

Uzeo sam tablete. Ovaj put sve.

San je došao, a tamo me čekala ona.
Morgana

posveceno jednoj nepoznatoj djevojci s jedne nepoznate fotke s jednog poznatog koncerta.
nemam link na fotku.
ali pokusajte zamisliti.
da bi covjek mogao sanjati, prvo treba imati muzu za te snove.
pa pretpostavljam da nisam vidio fotku ne bih ni napisao ovu pricu.
Add a Comment:
 
:iconroargh:
rOargh Featured By Owner Jan 17, 2007
isss...sramim se sto tek sad prozitaLa ovo..ufffffffff......stvarn jako dobro..!!
dyLan :heart: :D
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner Jan 17, 2007
svidja ti se? det is absoštrumfno grejt!

dylan rulez :)
Reply
:iconroargh:
rOargh Featured By Owner Jan 17, 2007
daaa..bas mi je bio gust citat..naspavaLa se,,njamnjamaLa cokoLiiinOoo i cituckaLa Lagano..super..inace bas ne voLim citati na kompu..isisprintam si pa citam..tako cu i s ovim..voLim vise puta citat jednu te istu stvar kad mi se svidaaa :D
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner Jan 17, 2007
pocascen sam da se jedan tako mali beznacajan test svidio jednom tako velikom nindzi s ove strane zemaljske polutke!

u to ime, pelin! pelin! :)
Reply
:iconroargh:
rOargh Featured By Owner Jan 18, 2007
:drunk: fino ti to nazdravLjas..ajde cekam daLje nesta tako dobro,,nema stajanja!! :D
Reply
:iconvillewilson:
villewilson Featured By Owner May 10, 2006  Professional Filmographer
Pocinjem prepoznavati jasne karakteristike tvog stila pisanja u zadnjim tekstovima, dok je ovaj, barem za mene, vrhunac svih tvojih dosada objavljenih tekstova na Deviant Artu. Sazrijevas kao pisac i vjerujem da ces vec u kratkom roku biti u mogucnosti da napises i neku duzu pricu ili novelu. Kako god bilo i kakve god planove da imas, zelim samo da nastavis ovako i dalje, ako ni zbog cega, barem zbog mene da imam sta lijepo za citati :)
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner May 11, 2006
da.. jos samo da oslobodim mozak od nekih stresnih situacija/ispita/monetarnih problema.....

ovako cijelo vrijeme dok pisem, imam pritisak da gubim vrijeme..
ma uh..

drago mi da ti se svidjela prica.
Reply
:iconvillewilson:
villewilson Featured By Owner May 11, 2006  Professional Filmographer
e to ti kod mene na neki nacin i predstavlja srz problema. Kad sam slobodan od obaveza i pritisaka, nemam motivacije ni inspiracije za bilo sta. No kad me pritisnu ispiti, posao i tona drugih obaveza, i kad ustvari ne bih uopce trebao trositi dragocjeno vrijeme ni na sta drugo, tada mi se javljaju najjace inspiracije i stvaram najbolje stvari. Doktore, mozete li mi vi dati kakav pametan savjet?
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner May 11, 2006
joj...
kriva osoba za savijet.
ja sam u istom sranju ko i ti :D
samo sto sad jos i imam griznju savijesti kad radim nesto kreativno samo za sebe....

lose, lose...
Reply
:icongo-me-be-you-not:
go-me-be-you-not Featured By Owner Apr 23, 2006
moja se zove Emna
a ljudi misle da sam len kad
spavam po 15 sati ;)
Reply
:iconvenusmantrap:
venusmantrap Featured By Owner Apr 21, 2006  Hobbyist General Artist
Not bad, but you seem to get carried away, and then stop, like you don't dare to take something all the way.

Could be just me though.

Great story none the less.
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner Apr 21, 2006
nebi vjerovala koliko si u pravu....


thanks :D
Reply
:iconzeljana:
Zeljana Featured By Owner Apr 19, 2006
"Očne šupljine su joj ovaj put bile ispunjene pepelom mrtvih životinjskih duša."

vrhunski :clap:
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner Apr 20, 2006
tenkju tenkju...

interesantno je kako svatko nalazi neku recenicu za sebe.
to mi je super.
Reply
:iconchop:
chop Featured By Owner Apr 18, 2006
Majstorski. Bravo bravo, procito sam u jednom dahu :D
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner Apr 18, 2006
hvalahvala...

drago mi je da mogu napokon napisat nesto sto se da procitat u jednom dahu... :D
Reply
:iconchop:
chop Featured By Owner Apr 18, 2006
cuj. imam mali volumen pluca, al zato opako brzo citam :D
Reply
:iconorionlady:
OrionLady Featured By Owner Apr 18, 2006
da popravljaš!! :D ..i jednog nimalo uvjerljivog seksa.. ne nestanem od gladi.. je vježba? huh? erm, ne. majstorija. riječi i flowa. veeeery goood & :meditation:-inducing.... :bow:
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner Apr 18, 2006
weee

hvala hvala....
Reply
:iconkaylanna:
Kaylanna Featured By Owner Apr 17, 2006
Eh...opaki snovi :D
Nemaš pojma kako mi se sviđa tok tvojih misli...riječi jedna za drugom savršeno teku...zaista se oduševim tako naizgled, banalnim poredbama..koje znače mnogo više...imaš neku iskrenost u stilu pisanja..ne postoje granice...ti samo izraziš sve...stvarno predobro pišeš. :D
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner Apr 17, 2006
uh... hvala puno...
na favu
na lijepim rijecima.

pomalo mi neugodno, jer, ipak moje pisanje na Dartu se svodi na nekakav tok misli... no, drago mi je da se popravljam. vjezba ipak znaci sve, right? :D
Reply
:iconkaylanna:
Kaylanna Featured By Owner Apr 18, 2006
Eh, nema na čemu..zaista mi se priča izuzetno svidjela, baš mi je "legla" :D....ahahaha...vježba? ccc... a da se malo ne potcjenjuješ...
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner Apr 18, 2006
erm... necu sad ulazit u raspravu o podcjenjivanju... ali covjek koji put treba znati gdje mu je mjesto u svemiru...

u ovom slucaju znam gdje sam u pisanju, i znam koliko mi jos puno treba da budem zadovoljan s tim sto napisem.

ali evo, vidim da se ova prica svidjela ljudima, sto znaci da sam na dobrom putu, sto opet znaci da napredujem. a vec je to dovoljno dobar znak... jel da... :D
Reply
:iconkaylanna:
Kaylanna Featured By Owner Apr 18, 2006
haha..."gdje mu je mjesto u svemiru" -kako elegantan bijeg...xD
Ah...pa...nikad i nećeš biti zadovoljan..ali, znam šta misliš pod tim..ok onda, shvati to kao napredovanje,ili kako god želiš..samo piši dalje, i da, nisi na dobrom, već pravom putu. :D
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner Apr 18, 2006
tenkjuuu :D


:hug: za te tople rijeci :D
Reply
:iconkaylanna:
Kaylanna Featured By Owner Apr 18, 2006
welkomeeeeeee :D :D :D
Reply
:iconadesina:
AdeSinA Featured By Owner Apr 17, 2006
e ovako..znam da sam imala neke komentare na pameti kad sam citala, ali sam pre dekoncentrirana, pa su mi pobjegli..a buduci da nisu bas veseli, dat cu si truda da ponovno procitam, pa ako je potrebno i notiram kriticke misli:)

..uskoro nadam se..
Reply
:iconmarthalights:
MarthaLights Featured By Owner Apr 17, 2006  Professional Interface Designer
ufffffffffffffffffff...
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner Apr 17, 2006
kaj je tak lose? :brushteeth:
Reply
:iconmarthalights:
MarthaLights Featured By Owner Apr 17, 2006  Professional Interface Designer
ne bi fejvala da je loše.
nije loše.
daguska.

e, menšning pranje zubiju... dm, 15 kuna, pearl drops za pušače. zakon i po. ludilo. preporučujem svim uživačima katrana obogaćenog nikotinom. toplo.
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner Apr 17, 2006
ti si cudna. tocka.

bojim se ja tebe. tocka.


pearl drops. pamtim. pisem. tocka.

drago mi je da ti se svidja.
hvala na favu.

minimalisticki izljev pateticnosti: hugz&kizzes
Reply
:iconmarthalights:
MarthaLights Featured By Owner Apr 17, 2006  Professional Interface Designer
eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeej, to ja uvjek tebi kažem. nemoj me kopirat. daklem.

ti si čudan.
ja se tebe bojim.

piktogramski izljev uzvraćanja na uzvraćeno: :aww:
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner Apr 17, 2006
uf.... dobro...

ti si bojim.
ja se tebe čudan.

bolje ovako? :D
Reply
:iconmarthalights:
MarthaLights Featured By Owner Apr 17, 2006  Professional Interface Designer
neznam. moram razmislit. čekaj. nije lako... mislit.
Reply
:iconpeachyyy:
peachyyy Featured By Owner Apr 17, 2006
ovo je tako dobro... opisi, ideje.. kako je napisano... predivno! :heart:
"Jer ovo je postala zaljubljenost. I to prvog razreda, u kojem serviraju pelin u malim bočicama i peciva još uvijek mirišu na peciva."
i zmija sazdana od zvukova... ahh
stvarno lijepo!
Reply
:iconjohnkeats:
JohnKeats Featured By Owner Apr 17, 2006
teeenk ju...
drago mi je da ti se svidja...
predugo su me neke druge stvari odvlacile od pisanje... divno je vratit se onom sto najvise volim, i jos usput napisat nešto krato, cisto za mene, i pronac ljude kojima ce se to svidjeti...

:hug:
Reply
Add a Comment:
 
×

:iconjohnkeats: More from JohnKeats




Details

Submitted on
April 17, 2006
File Size
14.2 KB
Link
Thumb

Stats

Views
1,422
Favourites
6 (who?)
Comments
36
×